Boginjo
Boginjo,
s ljepotom ukradenom anđelima,
sve je stalo u našoj nezabilježenoj ljubavi.
Sreo sam te u srcu,
vrebajući neprohodni trenutak
da tvoj šušteći osmijeh poljubim.
Čeznem da budem ispod tvoje sjenke
dok marširamo ulicom
vukući riječi uzaludne.
Tvoje tijelo bič je vreline
iz kojeg klija garavo nebo,
oluja koja nema kraja.
Nevidljiva zvijezdo,
ostat ćeš na raskrsnici moje praznine
kao talas koji maše mojoj odsutnosti
s druge strane čežnje.
Neću te imati u sljepilu života,
u glohoći stvarnosti,
ali zauvjek si u pjesmi moje duše.
Kako ti je ova pjesma legla?