Klaun sa osmijehom od stakla
Ja sam klaun, s osmijehom od stakla,
kroz pukotine, iluzije, razum osakaćeni
u sebičnoj smrti bit ću sve što nisam.
Ja sam lepršavo trunje, otpadak bestidni,
besmislen do postojanja.
Nabasao sam na talog, na ljubav,
u bunilu se osipam kao i ljepota
jer volim.
Kako ti je ova pjesma legla?