Putnik na stazi smrtnika

Ja sam putnik na stazi smrtnika, osljepljen tamnim zvijezdama. U mom srcu je dvorac. Uspomena na tebe. Treba mi tvoje tijelo koje me troši, gutljaj prljavštine s tvojih usana da gutam s osmijehom. Kada si tu, postajem pjesnik. Nema te i ostajem starac koji broji promašaje. Nisi svetica, samo žena koja zna koliko boli može stati u jedan dodir. Tvoje oči obećavaju nebo i pakao. Nisi stvorena za umirujuće riječi. Tvoja sjena i dalje vlada, ali ja ne znam vratiti vrijeme. Sada, uspaničeno, žudim da izgubim gorčinu odsutnosti. Ti si moj bijes. Vrisak dok padam u bezdan. Dokaz da još postojim. Nisi htjela da te volim kao dijete koje traži zaštitu, nego kao hrabar čovjek koji voli opasnost, nemilosrdno znajući da ćemo se uništiti.