Svjetski dan poezije

U lavežu pogleda, zatrpan kapljicama kiše koje još nisu pale, razgovaram sa sobom na jeziku koji ne postoji. Gledaju me ljudi koji su nestali iz svojih svjetova i nikada se nisu vratili. Kasnim, ali ne znam gdje... Na meni kaput prepun budućih dana koji ne postoje. Pjesnici su ih ukrali, a rijetki će primijetiti, samo oni koji slušaju stihove. Zato... napišite svoje sutra.