Tiranija savjesti
Tiranija savjesti,
čaša u kojoj je uvenula ruža,
ključevi od kuće koja ne postoji,
svi bježe i ja sa pticom bez očiju,
ne tražim te jer si ostala svugdje,
u krevetu što miriše na dvoje,
u zimi koja zagrize kost,
u koraku kojim se vraćam.
Kako ti je ova pjesma legla?