Istina i Laž

U mojoj sobi, punoj krivotvorenih snova, iz koje pokušavam pobjeći, okovan u lance strahova od samog sebe, sreli su se Istina i Laž moji stari prijatelji. Ko je od vas, stariji? – pitao sam. Istina, blijeda i tiha, reče: Ne postoji vrijeme između nas, obje možemo pojesti Sunce. Laž je klizila preko poda, mekana kao dim, i dodala: I obje znamo prečicu za ponovni početak. Ko mi je bolji prijatelj od vas? – upitao sam. Ja - rekla je Istina – jer sam šutjela dok si se ti družio s Laži cijeli život. Od Istine napraviš Laž - smijala se Laž. Ja sam te naučila plesati pod svjetlom Istine, čak kada i sam lažeš Istinu. Ja mu opraštam – zagalami Istina – kad priziva mene, uvijek se pojaviš ti. I tako stojim, dragi čitatoci, između njih, i pitam: Ko govori Istinu, a ko Laž?