Gluho doba

Gluho je doba iznjedrilo pobješnjele strune, ritam duša rođenih iz patnje, točkove čula na kamionu pretovarenom sviješću o neprepoznavanju sebe, s ponekom pauzom izmedu ljubavi i ravnodušnosti… Šarene maske bez lica osvajaju nacrtano vrijeme, bistroća uma u kapima raspršuje miris šutnje, sveobuhvatnosti što sva stane u gluho doba… Slomljeni vapaj zagušen lažima razmrljat će blijedu crvenu liniju od trenutaka sreće… U mene se slivaju i tonu riječi o ljubavi, one su voda, ja sam pad kojim pada sve i propada i gori u ponoru ludila…