Ima li koga

Ima li koga? U lavini pozivajuće pjene čujem brujanje savjesti, opčinjene izvijanjem spletenih grijehova.. Preplašen žurim u neprovrat, usamljen u oblacima, poludio sam od grmljavine istine. Na ivici raspada u užarenoj plimi želja i ambicija, fatazija da postoji bolji svijet pojela mi je mozak. Pod mojim nogama vonja trulež odluka; vi ne možete pasti, jer ne stojite. Krckajte godine u zlatnom tramvaju udobnosti koji ide ukrug, još malo… Stoka mirno pase u polju ograđenih umova. Ima li više ikoga?