Hronike tjeskobe

Iza nas hronike tjeskobe, aluzije u prvim redovima, grabež poznatih lica. Smijemo se, dok sebi ponavljamo ono što ne smijemo reći. Bojeći se nepoznatog, zapitkujemo ko je sljedeći na lomači života. Klanjajući se hramovima, sagrađenim krvavim rukama, crtamo svoj krug u pustinji sudbina, a sloboda je vjetar koji huji pored nas. Tražimo ključ u hipnotisanoj gomili, ključ od srca dželata koji drži naše misli. Čujemo parole satkane u slike mržnje, ne opraštamo čak ni ljubav… Mi smo jedna velika greška!