Kočija puna smrti

Kočija puna smrti, klovnovske maske tišine, neopoziva priznanja negativnosti, njegovanje dosljednosti u žestini zaborava i pouzdanje u živuće bogove… Pogled u kolijevku ukraj vidokruga preliven je sjetom zamiješanim mirisima… Pameću siromašni, načeti beskrajnom bukom šutnje na zidovina, sjećanja nam dođu kao laži uz ode i litanije svakodnevnoj učmalosti. Susrećući gluposti u prolazu života, gubimo darove osmijeha… Muk je skitnica, možda pod tvojom strehom, dok tirani uigrano izlajavaju uspavanke za narod… Pakao je raj.