Uspavani satovi
Uspavani satovi,
rasute potkovice,
mravinjaci straha
u mom zamućenom životu.
Diskretno se uzdržavam od sebe
dajući bakšiš tuzi
kako bih vidio njen osmijeh.
Ima li smisla plutati
začaran nevjerovatnim izuzetkom,
tražiti odgovor od sumnje…
Ne ponavlja se ista sreća,
ponavlja se samo ista bol.
Život je mjesto bez granica,
živi ga emocijama
i dopusti
da ti daje ono što jest.
Kako ti je ova pjesma legla?