Zid
Zid
raskrvavljeno razapet
od kolijevke do grobnice,
sa temeljem u brazdi truleži…
Zidom sam odvojen
od svjetova ljubavi
sa okusom pamćenja,
od dodira vranih oblaka
u kojima bogovi kriju prognanu istinu,
onu što pobjedu u porazu donosi.
Odvaja me
od djeteta usamljenog u meni,
željnog poljubaca.
Skriven u svojoj oholosti,
ismijevam vas, barabe,
ismijavam zapaljenog srca,
bez obaveze da opraštam grijehe.
Učim
da odvajam vrijeme od stvarnosti
jer sam putnik
kroz svjetove saznanja
da zidovi ne postoje.
Kako ti je ova pjesma legla?