Bolje da sam jučer umro
Bolje da sam jučer umro,
nego da život prolazi pored mene
dok čekam u redu,
zabrinut zbog sirotinjske sudbine,
dok se divim drugima
obeshrabren
bezrazložnom potrebom
da pokažu da sam nepotpun.
U polutamnom jutru…
dok trgam iz sebe nevolje
da mi motiv bude strah,
a sud…
Uglađena,
poklonjena
mržnje zbog raznolikost
živim u inat prolaznosti
oživljavajući mrtve duše
da sahrane bol…
Ljubav je neizvjesna,
poletna,
vrti se, ide dalje,
dotiče svakoga…
Kako ti je ova pjesma legla?