Početna / Putujuća ludnica

Kometa

Volim te jer si kao kometa misterioznog repa koji zauvijek ostaje u meni. Neću spominjati tvoje ime, od smole satkano, koje cureći po mojim mislima skuplja pohabane želje. Rijeka ljepote protiče usnama tvojim i želim da se davim u tom nemirnom melemu. Sunce izlazi da bi se divilo sjeni tvojoj, dok mjesec ljubomorno čeka na red. Dođeš kao bljesak u sjećanje i krinke padaju s mog lica, dospijevam na mezarje duše svoje.

Kako ti je ova pjesma legla?

← Nazad na zbirku „Putujuća ludnica"