Sloboda u nepostojanju

Noću, kada se svjetlost povuče u strah, umoran od vlastitih laži, zatrpan maštom, učim živjeti bez iluzija. To je skupo, jako skupo. Sve što napišem o zabačenim sokacima, sudbini, ona me ščepa za vrat i prošapće na moje uho: Pisao si o meni, sada ja pišem o tebi. I tako, u putujućoj ludnici, sa svim nijansama svijeta i zapuštenog života, u kojem ništa ne dolazi jer nema ničega da dođe, shvatam: Sloboda leži u nepostojanju, u nemogućnosti da se iznova postane nešto drugo.