Partiture izvajane u sjeti

Dok kist piše partiture izvajane u sjeti, pucam u tvoja prsa i ostavljam metak za kraj puta. Pred svitanje me izdaje tama na obzorju… još jedan dan djevičanski duhovi zovu na grijeh. Na obali napušteni skeleti sa parolama iza kojih stoje mržnja, sujeta, vlast. Djeca defiliraju ponosno s mačetama, a mi se krijemo iza barikada pogaženog ponosa. Bojiš li se smrti? Udahni i uvehni u strahu, ili se pobuni i budi odsjaj neproživljenih vatri slobode. Ko si…?