Sjena tamnice

U dubokoj sjeni tamnice uzalud zalijevam sat života kapljicama opojnih mirisa, slobodom leta – da iz tijesnih skrovišta istjeram sjećanje na dane kad smo lebdjeli u nestrpljivim zagrljajima i gazili tišinu uz krik drhtave mladosti. A sada… u spektaklu promašene, rovite i bezvoljne stvarnosti, u pljusku praznih ideja i neizgovorenih molitvi, na pučini bez virova nepomičan lutam razumom tražeći spas u nesanici i dimu izgubljenih duša, bez nade u sutra… Fališ mi.