Krv ne laže

Krv nikada ne laže, alibi nam je zaborav. Bjesnilo straha, krikovi iz grla… Nakaze ruše usamljene svjetionike. Nema vremena za učenje na greškama, ponestaje ponosa, stida pogotovo, a dosljednost je čast zaljubljenih. Opravdavajući motive i ciljeve, ponovo gazimo u vrtove samožive sjete. Krijemo da je car go – dok u prnjama, klečeći, molimo za milost. Moji kompleksi ne daju da uživam instikti me tjeraju da se blamiram na vješalima patriotskih hulja… Odjebi! Za vas me nema!