Putujuća ludnica
Salonski demagozi uvehlih parola
i promašene logike
srljaju na čelo nasih života
dok cvokoćemo od topline tepanja,
i stalne njihove težnje
da oborimo vlastite štitove,
i uhvatimo se ni za što.
Okačili su lente bez osobnosti
slažući zlatnike od vreline znoja slijepaca.
Putujuća ludnica na rubu znanosti…
Kocka, kocka, kockica…
sa čoha zvuk kuglica, promašenih brojeva.
Stopiramo sreću na cesti ka paklu,
u posmrtnom odijelu životi nam traju
dok gromovi rokaju – gdje god tresnu
udare u putujuću ludnicu, na rubu znanosti.
Kako ti je ova pjesma legla?