Ljepoto svitanja

Ljepoto svitanja, s osmijehom opipljivim na dlanovima, s licem sjajnim od duše zaljubljene i glasom koji spira grijehe, razbuktala si snagu, prodrmala želju da se opijem grožđem tvojih grudi. Ljepotice, protutnjala si iznenada kao zagrljaj ljudskosti. Strujiš kobno kroz dugu mojih žudnji. Ostani radost u grubim rukama života, Ljepoto, ti si zavežljaj sreće koji nosim kroz oluju jave i sna, ono u šta vjerujem, ono čemu se nadam, ono što volim.