Sjaj i bijeda uma
Sjaj i bijeda moga uma jure iznova
u prošlost balzamovanu i prepunjenu odbojnošću
cijedeći dušu, dušu bez tebe,
koja se zalijeće u trenutke pobjede,
natopljena posmijehom praznine i neuspjeha.
Hoću da me ljubav ubije, smijući se zlu u meni.
Neka se prelije patnja u pakao,
a umjetnost ostane u čekaonici života
jer prekasno je bilo i biće i dalje,
ako ne pokušam ponovo.
Moje ludilo je moja bajka
u kojoj ste vi dvorske lude,
a ja jebeno usamljeni zatočenik.
Kako ti je ova pjesma legla?