Mladost anđela
Ljubio sam mladost anđela,
grizao sve ljepote tvoje,
opijao se drhatom nedozrelog,
zimogroznog mirisa u tijelu obećanja.
Sada tražim pukotinu
u rasutom mraku otrova.
Nepovratno putujem…
Po predgrađu rasutog svemira
srećem zvijezde ugasle k’o što sam i sam.
Moj prtljag je ljubav prema njoj,
poputbina onog koji ničeg nema.
Time se hranim kao usamljeni vuk,
odbačen od čopora,
polomljenih zuba,
otvorenih rana,
sa sjajem čistote u očima.
Kako ti je ova pjesma legla?