Maskirani pravednik

Ne želim biti heroj ulice, tamo je nagrada u sporednim ulogama. Ne osjećam se voljenim u tim taktovima, vještački sašivenim intimnostima. Iznenađujućih tajni ti si talac, sama u silovitom grču srama, odgajana tuđim ambicijama. Milostivo se nadaš plimi dodira ko zna gdje, ko zna čijih. Uz olovnu svijeću pišem pjesmu, bijelim prahom posipam riječi – dim je sav satkan od smijeha… Ja, samim sobom maskirani pravednik, odraz u ogledalu tvog rasutog pogleda, utopljenog u planove kao u virove. Umij se ovim pruženim rukama, ja sam huk gromoglasnih vodopada, koji ti viču: budi sve što sanjaš, čak i u tuđe dane sakrivena...