Razgovor sa sjenom

Stajao sam na ulici, sam sa svojom sjenom... Sjeno bijedna, dođi da se zagrlimo. Šunjamo se poput duhova, svaki nam korak težak... Lepršava, raskopčana duga u noći krije se u knjigama. Iskovane u žaru straha od budućnosti i u gnojivu rana od prošlosti, gomile rutinskih riječi čuče u kavezu. Iluzija, trulež, idelogija, smrad, zavjera... uspaničen tragam za istinom bez imena. Na dogorjelom nebu, prokletom, bez časnih zvijezda, samo moje sjetne sjene kao otisci na pragu prvog sunčanog treptaja.