Crvena haljina
U crvenoj haljini,
prelivena godinama,
koračaš izazivajući metež u meni…
Neoprezno zabadam pogled u tebe
tražeći moja i tvoja čudesa…
izlivena u borama,
u rane natočenu ljubav,
utočište odbačenih,
potonulih, porušenih riječi:
volim te…
Ti si korijen iz kog izraste tren opijenosti,
točak u razdraganoj čergi
koja luta slobodna u nepoznato,
perje bez kog let ne postoji.
Ne poznaješ moju drskost,
niti ja tvoju ljutnju,
ali poznajemo nijanse horizonta
na kojem tražimo sreću.
Kako ti je ova pjesma legla?