Maskirani pravednik
Ne želim biti heroj ulice,
tamo je nagrada u sporednim ulogama.
Ne osjećam se voljenim u tim taktovima,
vještački sašivenim intimnostima.
Iznenađujućih tajni ti si talac,
sama u grču srama,
odgajana tuđim ambicijama.
Milostivo se nadaš plimi dodira
ko zna gdje, ko zna čijih.
Uz olovnu svijeću pišem bijelim prahom
u dimu smijeha
ja, maskirani pravednik,
odraz u ogledalu tvog rasutog pogleda,
utopljenog u planove.
Umij se pruženom rukom gromoglasnih
vodopada,
budi sve sto sanjaš
sakrivena u tuđe dane...
Kako ti je ova pjesma legla?