Sumnja bdije

Sumnja bdije nad potretima savršenih vrlina. Ljubav je fantazija svijesti, učmalost prosjeka bez sadržaja. Prizemni aplauzi odjekuju životom bez mašte. Ne budi zgrčen i malaksao, odstupi tiho u razvratni život svojih pjesama. Pjesnici su propalice, prodaju maglu i obilje zbunjenosti pljujući uspavanu masu dok zvuk makaza, krojača sudbine, odzvanja u ćeliji okićenoj prezirom ofucanih pokušaja da čovjek bude čovjek u tuđim riječima. U čvoru životnom smijeh i suze… živi po svojoj volji i ogrni utiske čarolijom! Pomutio sam svjetove. besmrtnost sa granicama, suton i zoru, nijeme modre strahove sa svježim ožiljkom ljubavi. Skitanje samotno i prah otisaka daljine, namijenjene opčinjene stihove sa plutanjem bezličnih riječi, planove sa uzaludnim čekanjem, ali … dajem posljedni boemski gram duše za jedan zagrljaj.