Početna / Putujuća ludnica

Mladost anđela

Ljubio sam mladost anđela, grizao sve ljepote tvoje, opijao se glasom nedozrelog, smrznutog mirisa obećanja. Sada tražim pukotinu u rasutom mraku otrova. Nepovratno putujem… Predgrađem rasutog svemira srećem ugasle zvijezde kao što sam i sam. Moj prtljag je ljubav prema njoj. Iz njeg se hranim kao usamljeni vuk, odbačen od čopora, polomljenih zuba, otvorenih rana, sa sjajem čistote u očima.

Kako ti je ova pjesma legla?

← Nazad na zbirku „Putujuća ludnica"