Crvena haljina

U crvenoj haljini, prelivena godinama, koračas izazivajuci metež u meni… Neoprezno zabadam pogled u tebe tražeći moja i tvoja čudesa… izlivena u borama, natočenu ljubav, utočiste odbačenih, potonulih, porušenih riječi volim te.. Ti si korijen trena zaljubljenosti, točak u razdraganoj čergi koja luta slobodna u nepoznato, perje bez kojeg let ne postoji. Ne poznaješ moju drskost, niti ja tvoju ljutnju, ali poznajemo nijanse horizonta na kojem tražimo sreću. U sjenci tamnice uzalud zalijevam sat života kapljicama opojnih mirisima slobodnog leta da iz tijesnih skrovišta istjeram sjećanje na dane kad smo lebdjeli u nestrpljivim zagrljajima i gazili tišinu uz krik drhtaja mladosti a sada… u spektaklu promašene, rovite i bezvoljne stvarnosti, u pljusku praznih ideja i neizgovorenih molitvi, na pučini bez virova nepomičan lutam razumom tražeći spas u nesanici i dimu izgubljenih duša, bez nade. Fališ mi…