Ja sam pjesnik

Pišem stihove koje niko ne čita. Moje pjesme su ptice bez gnijezda, slijeću mrtve na prozore žena koje su jednom voljele pjesnika. Moje riječi padaju na zemlju kao prosjaci, a ljudi ih preskaču, gaze ih neprimjetno, u žurbi ka ničemu. Ja sam pjesnik. Prodajem pjesme za parče hljeba, ljudi ih ne kupuju, ne znaju šta bi s njima, kao što ne znaju šta bi s ružama kada uvenu, ni s vlastitim srcem kada prestane voljeti. Ja sam pjesnik. Pitali su me: Gdje nastaju tvoje pjesme? Odgovorio sam: U srcima zaljubljenih, na usnama ludaka, u grobovima onih koji vole slobodu. Ja sam pjesnik. Pišem na vazduhu, po vodi, po svom tijelu. U praznim ulicama pjesnik ne ćuti. To mi je prokletstvo. Ja sam pjesnik. A ti, koja ovo čitaš, možda si riječ koju sam zaboravio zapisati.